Sektor za prostorno planiranje

Sektor za prostorno planiranje

Sektor za prostorno planiranje vrši poslove koji su definisani Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji, sistematizaciji sa analitičkom procjenom poslova i radnih zadataka Zavoda za planiranje projektovanje i razvoj Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

Glavni akcenat poslova Sektora jeste izrada prostorno-planske dokumentacije, uz praćenje i primjenu savremenih tokova u oblasti urbanizma.

Važnost prostornog planiranja očituje se u promicanju dugoročnog i održivog društvenog, teritorijalnog i privrednog razvoja te unapređenja kvalitete života uzimajući u obzir pitanja zaštite okoliša.

Osim ovog primarnog zadatka Sektor je zadužen za izradu dokumenata i elaborata o urbanističko-tehničkim uslovima za izdavanje lokacijskih uslova i odobrenja za građenje kod nadležnih odjela i davanje urbanističko-tehničkih uslova, na zahtjev Odjela za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove, za prostorne cjeline u urbanim područjima za koje nisu doneseni regulacioni plan ili urbanistički projekat.

Sektor je zadužen da vodi registar zaštićenih dobara, izrađuje projekte za restauraciju, na zahtjev nadležnih organa daje stručno mišljenje na stručne elaborate za rekonstrukciju i konzervaciju kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, osim kulturno-historijskog nasljeđa za koje je nadležna Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, te za izradu planova i programa zaštite i očuvanja kulturnog i prirodnog naslijeđa, evidentiranje, prikupljanje dokumentacije, valorizacija i predlaganje rješenja za proglašenje zaštite.

Prostorno-planska dokumentacija u izradi

ŠTA JE PROSTORNO-PLANSKA DOKUMENTACIJA?

Prostorno-planska dokumentacija su dokumenti prostornog planiranja kojima se određuje organizacija, namjena i način korištenja upravljanjem prostorom, te kriteriji za uređenje i zaštitu prostora Distrikta.

Dokumenti prostornog planiranja su :

  1. Strategija prostornog razvoja Brčko distrikta BiH,
  2. Prostorni plan Brčko distrikta BiH,
  3. Urbanistički plan,
  4. Provedbeni planovi:
    • Zoning plan,
    • Regulacioni plan,
    • Urbanistički projekat,
    • Plan parcelacije.

KOJI JE POSTUPAK DONOŠENJA PLANA?

Priprema i izrada dokumenata prostornog planiranja vrši se u skladu sa javnim interesom, općim i posebnim ciljevima prostornog razvoja, koordinacijom sektorskih politika, usklađivanjem pojedinačnih interesa sa javnim interesom, uključivanjem neophodnih mjera zaštite stanovnika i materijalnih dobara od prirodnih i drugih katastrofa, mjera zaštite lica sa smanjenim tjelesnim sposobnostima, razmatranjem procjena uticaja na životnu sredinu, te omogućavanjem provjere opravdanosti, usklađenosti i provodivosti planiranih prostornih rješenja.

Odjel za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove je nadležno za pripremu i provođenje dokumenata prostornog planiranja.

Proces započinje izradom Odluke o pristupanju izradi planskog dokumenta koju izrađuje Odjel, dostavlja na odobrenje Vladi, a na prijedlog Vlade Odluku usvaja Skupština Brčko distrikta BiH.

Odjel za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove je nadležno da vrši usaglašavanje stavova i saradnju sa zainteresiranim licima. Zainteresirana lica nakon donošenja Odluke, putem nadležnog Odjela mogu da daju svoje primjedbe, sugestije i zahtjeve, kao i tokom cijelog perioda izrade plana i sve dok traje javni uvid.

Nakon javne rasprave i javnog uvida, nosilac izrade izrađuje prijedlog dokumenta prostornog planiranja u skladu sa zaključcima sa rasprave. Prijedlog dokumenta odobrava Vlada, a usvaja Skupština Odlukom, čime postaje zakonski dokumenat iz oblasti prostornog planiranja.

Historijski tok prostornog planiranja

Pitanje o polazištima teorije planiranja odvodi nas u prošlost. Uobičajen prikaz o nastanku savremenog planiranja opisuje nekoliko odvojenih pokreta na prijelazu iz 19. u 20. st., pokreta kao što su to bili „vrtni gradovi”, „lijepi gradovi” i zdravstvene reforme. Na početku tog razdoblja učesnici se još ne prepoznaju kao planeri (~ 1800. – 1910.).

U drugoj fazi razvoja dolazi do institucionalizacije, profesionalizacije i afirmacije planiranja i usporedo razvoja prostornog planiranja (~ 1910. – 1945.).

Treću fazu obilježavaju standardizacije, krize planiranja i raznolikost metoda planiranja kao posljedica složnih društvenih, tehničkih i drugih faktora u prostornom planiranju – od oblikovnih, preko graditeljskih i upravnih do političkih i društvenih. Na kraju 19. st. planiranje je bilo privatna struka usporediva s medicinom.

U 20. st. planiranje se razvija kao odgovor na razvoj industrijskog grada 19. stoljeća. Izlaz iz iscrpljujućeg historicizma pokušava se naći prestrukturiranjem historije planiranja u kojem se i historijsko i savremeno prepričava s kritičkim odmakom. U 20. st. planiranje se tumači kao javna birokratska struka.